Čarobni prsti - Knjiga koja je promijenila moj svijet (karakter)

Knjiga koja me pronašla. A zašto u zadnje vrijeme biram knjige,koje me dotaknu,a to ni sama ne znam. Trudim se ići im u susret.

Družila sam se sa Sanjom u Novom Sadu. Djevojkom od 17 godina,koja ima mišićnu distrofiju. Jednu,tešku i neizlječivu dijagnozu. Djevojkom,koja je ušuškana u stvarnost surovu. Ona koja ima sve blagodati bogatstva,slobode,a opet sputana duha i mnogih mogućnosti. Proživljavala sam s njom njene boli. Putovala neprekidno s njom u devojaštvu. Maštala s njom da će upoznati ljubav. Svoju čednost podati pravom muškarcu.. Živjeti život više klase,a nemati tako mnogo radi bolesti,koja obilježava svaki tvoj dah,jutro,dan i noć. Biti rob svojih čežnji.  Težiti nekome. Nečemu. Slutjeti ljubav iz modnih magazina. Morate priznati svi smo prošli te faze ludovanja,čežnutavih pogleda i ustreptalih prstiju. Sve je to Sanja. Plava,krhka,nevina djevojka. S velikim pogledima na svijet iz svoje velelepne kuće,a ograničena na kolica i borbu za goli opstanak. Za dodir ruke. Pokret. Napuklo djetinjstvo.Poljubac. Osmijeh. Drhtaj. Prerano zgaženo i presječeno djetinjstvo. Ona koja ima osjećajnost,ljupkost u pogledu u modro plavim očima. Predmet manipulacije kasnije i prevare. Obmane ne samo materijalne nego i ljudske. Obmane srca.

Goran. Otac. Marketinški mag. Poput Greja. U skupim automobilima i odijelima. Prikrivao je osamu duše. Otac bolesne djevojke na pragu punoljetstva. Mučen brakom neuspjelim s Marijom,koja bješe ljubav njegova,ali čija se žar nepravedno brzo ugasila. Markantan. Harizmatičan. Sklon mijenjanju žena,gradova i država. A opet usamljen u svoj silini i muževnosti u tragovima vijagre,pića i slave na kongresima. Prikrivajući kćerkinu bolest,skrivao je i svoju bol na dnu ladice,kao i svoju propast za njenom majkom,koja je svoj život tragično skončala. 

Služavka Dunja i njen sin Biber su izuzetno lijepo i vjerodostojno oslikani. Rekla bih da sam s njima živjela,jela štrudlu s makom i preživljavala Sanjine tinejdžerske bubice i lakomislenost. 

Dunja je neko ko je blizak bogu,ko je našao utočište u bivstvovanju njihove grandiozne kuće radi nemogućnosti Sanje da funkcioniše kao zdravi ljudi,kao zdrav čovjek. Dozvoliću se sebi malo da odlutam. Ko je danas zdrav? I čime se mjere čovjekova lutanja i unutrašnje borbe? Svi smo mi ponekad Sanja. Nemoćni i uplašeni. Iako to ne želimo čak ni sebi da priznamo. 

Biber je sin sluškinje i domaćice. Ludo i nepopravljivo zaljubljen u djevojku,a nije smio da se usudi da ju ni pogleda radi moralnih načela njegove majke kojim ga je podizala. No,tu na scenu stupa Filip. 

Filip. Oličenje frajera u skupom automobilu, odjeći s predivnim planom da opljačka Sanju.Kao po starom dobrom izlizanom klišeu. Iako se ova priča ne razlikuje od mnogih,po meni je drugačija,jer je ispričana iz Sanjinog ugla i pera. 

"Život je ispunjen patnjom od rodjenja do smrti vreba svakog čovjeka, ispitujući granice strpljenja, milosrđa, ljubavi,dobrote,vere i nade."

Privukla me je bogata naslovnica. Naslov. I sama priča o mladom životu,koji je umalo ugašen nepravedno. Njena borba za dah. Korak. Pokret. Talenat za crtanje. Njena topla duša. Iskrena,dečja. Naivna i nevina..Njena neizlječiva bolest. Ne mogu da ne mislim koliko je medju nama ljudi poput Sanje,koji svoj život usamljenički provode i pate se za svaki komadić zraka. I bore se s osudom okoline. Za ljepotu zalaska sunca. Zalogaj hrane. A mi ih ne primjećujemo. Svaka nas knjiga nečemu uči i dovodi. A mene je ova naučila posebnom razumijevanju i samilosti prema ljudima koji se bore. S tim tihim borcima nema predaje. Možemo samo da im budemo odskočna daska i podrška. Moralna. Emotivna. Da idemo rame uz rame,jer svakom od njih treba rame.  Ruka. Ruka da ne padnu i razbiju se u hiljadu komada.A ova Sanja me naučila štošta. Mladost- ludost. Ali mnogo je Sanja danas usamljeno i čeka da je se pronađe u svojoj tuzi i melanholiji.  

I zato svaka žena može i umije i smije. Jer vjeruje. Vjeruje da u svakoj od nas su majke lavice,žene predodređene da trpe,da nose i vuku naše boli,strahove,patnje tihe, ljubavi.  Samo trebamo vjerovati u njih. Pružiti im komadić sebe. Ljubavi. Pažnje. Tako malo je potrebno za nečiji osmijeh. Dodir ruke. Zagrljaj. A nama kao i Sanji je to sve. Gorivo za život. Podstrek za borbu u bolesti. Dah za život. Nada da preživi još jedan dan.