Zločin i kazna - Knjiga koja je promijenila moj svijet (karakter)

Djeca žele da što prije odrastu i postanu „veliki“. Kada im se ta želja ostvari, shvate da svijet odraslih nije onakav kakvim su ga zamišljali. Odrastao čovjek mora preuzeti odgovornost za svoj život i suočiti se sa problemima zrelo i mudro. A šta ako to nije baš tako jednostavno? Upravo na takvo razmišljanje navodi čitanje romana „Zločin i kazna“. Dostojevski je na maestralan način prikazao psihičko stanje svojih junaka, koji se pokušavaju izboriti sa vlastitim sudbinama.

Raskoljnikov je mladi muškarac, student, u nezavidnost životnoj situaciji. Živi u maloj, tamnoj sobi, koja je samo jedan od pokazatelja jadne svakodnevnice jednog samca. Besparica, samoća, studentski problemi potpomognuti pogrešnim idealima, utiču na to da Raskoljnikov počini grešku koja će ga koštati duševnog mira, a kasnije i slobode. Odlučuje da ubije babu lihvarku, jer smatra da će to biti dobro djelo za svijet. Osoba poput nje svojim postupcima nanosi samo zlo drugima, te je takav zločin opravdan. Neplanirano, ubija i njenu sestru, pa se njegovo stanje mijenja. Njegova savjest to ne može podnijeti. Nakon ovog čina, Raskoljnikov postaje druga osoba. Osamljuje se u svojoj tami, previše spava, odbija komunikaciju sa majkom i sestrom, halucinira. Njegova prava kazna su nemir u njegovoj duši i haos u glavi. Ne zanima ga ni malo bogatstvo uzeto iz babine kuće. Zašto je student, pred kojim je mogla biti svijetla budućnost odlučio da ubije babu lihvarku? Da li je stvarno želio dobro svijetu ili ličnu korist? Da li je izgubio kontrolu isfrustriran trenutnom lošom situacijom ili se smatrao višim bićem, koje sebi može dozvoliti ubistvo? Je li zbog toga loša osoba? Jesu li pojedinci isključivo dobri ili zli? U životu glavnoj junaka se pojavljuje Sonja. Mlada djevojka je, zbog životnih okolnosti, oca pijanice i siromaštva prisiljena baviti se prostitucijom. Taj podatak daje jednu sliku Sonje, dok drugu stvorimo čitajući o njenom ponašanju prema Raskoljnikovu i porodici. Te dvije Sonje su naizgled nespojive, bludnica sa jedne, a milostiva, nježna žena sa druge strane. Zbog toga se zapitamo, da li je ona imala drugi izbor? Da li je mogla živjeti drugačijim životom?

Ne postoji književno djelo koje će nekom promijeniti život ili dati recept za sreću, ali ponekad pročitano ostavi takav trag u nama, da danima nakon čitanja razmišljamo o postupcima likova, radnji i to reflektujemo na vlastiti život. Tražimo skriveno, dublje značenje svega. Pokušavamo razumjeti. Raskoljnikov je sigurno mogao napraviti drugačije korake, izbjeći tragediju. Međutim, tada to ne bi bio on. Smatram da je njegovoj ličnosti, njegovoj duši bilo potrebno sve ono što mu se desilo, da bi postao osoba kakvu pisac opisuje na kraju romana. Svako bira svoj put i raste u skladu s tim. Godine, kao sam broj, ne pokazaju da je dijete odraslo, već ga zrelosti vodi upravo taj životni put kojim je koračalo