Prva moja poslijeratna pripovijetka, s temom iz NOB, Pjesma u oluji, objavljena je u svesci septembar–decembar 1946. časopisa Naša književnost. Bio je to, u stvari, fragment nedovršene veće cjeline o rudarima partizanima.
Od te pripovijetke, iz 1945. godine potpisujem se kao Meša Selimović. Meša je hipokoristikon od Mehmed, kao Zuko od Zulfikar, Jaša od Jakov i sl.; tako su me prozvale kolege Hercegovci za vrijeme studija, i više me niko nije zvao drukčije niti je znao ko je Mehmed...
I zaista mi je žao ako neko misli da se stidim svoga porijekla. Ne stidim se, niti imam zašto, naprotiv, ponosim se što su moji preci živjeli pošteno. A moje književno djelo svjedoči koliko sam vezan za svoj uži zavičaj i za svoje porijeklo.
.png){kind=logo}
